U ovoj zemlji sada možete doktorirati bez pisanja disertacije. Evo što traže

Prošlog mjeseca Zheng Hehui stao je pred povjerenstvo na Sveučilištu Southeast u Nanjingu kako bi obranio svoj doktorat. No, za razliku od generacija doktoranada prije njega, Zheng nije predao debelu, kožom uvezanu disertaciju osuđenu na skupljanje prašine na polici knjižnice, piše ZME Science.

Umjesto toga, sveučilišnom je odboru predstavio proizvod: skup ojačanih čeličnih blokova nalik na Lego kocke, osmišljenih tako da se spajaju u masivni stup mosta.

Njegov izum već podupire veliki željezničko-cestovni most sa zategama koji se proteže preko rijeke Jangce.

Zheng predstavlja radikalan zaokret u načinu na koji drugo najveće svjetsko gospodarstvo promišlja visoko obrazovanje. On je dio pilot-generacije „praktičnih doktoranada“ koji zaobilaze tradicionalnu disertaciju. Prema zakonu donesenom 2024., sveučilišta sada mogu dodjeljivati doktorate iz inženjerstva na temelju fizičkih prototipova, novih tehnika ili realiziranih velikih projekata.

Riječ je o strateškom potezu Kine. Suočena s tehnološkim blokadama i žestokim trgovinskim ratom sa Sjedinjenim Državama, Kina u biti ponovno „inženjerira“ svoje inženjere. Cilj je dati prednost funkcionalnosti i primjeni u stvarnom svijetu u odnosu na teoriju.

Objavi ili nestani

Da bi se razumjelo zašto Kina radikalno mijenja zahtjeve za doktorat, treba pogledati planinu znanstvenih radova pod kojom se pokušava izvući.

Godinama je kineska akademska zajednica bila opsjednuta jednom metrikom: količinom. Izvješća iz 2022. potvrdila su da je Kina pretekla Sjedinjene Države kao svjetski lider i po ukupnom znanstvenom outputu i po broju „visokoutjecajnih“ studija. Na površini, to je izgledalo kao pobjeda. No ispod impresivnih brojeva citata krila se sustavna trulež koju vlada sada panično pokušava iskorijeniti.

Pritisak „objavi ili nestani“ u Kini — gdje su novčane nagrade i profesionalni napredak često bili izravno vezani uz broj objavljenih radova — stvorio je rašireno crno tržište poznato kao „tvornice radova“. Te organizacije iz sjene prodaju radove napisane od strane drugih autora, izmišljene podatke i mjesta koautora istraživačima očajnima da ispune kvote. Istrage su pokazale da takve tvrtke posluju poput legitimnih poduzeća, naplaćujući tisuće dolara za jamstvo objave u priznatim časopisima.

Godine 2020. kineska središnja vlada objavila je da broj publikacija više neće biti „jedini“ temelj za napredovanja u cijeloj zemlji, istodobno ukinuvši novčane nagrade za objavljene radove i uvevši trogodišnju do petogodišnju zabranu prijave za nacionalno financiranje istraživačima uključenima u takve zlouporabe. No razmjeri problema su zapanjujući i nema dovoljno resursa da se očisti potencijalno stotine tisuća spornih studija iz proteklog desetljeća.

Kraj „papirnatih generala“?

Samo 2023. godine globalno je povučeno više od 10.000 znanstvenih radova — rekordna brojka. Prema analizama tih povlačenja, značajan udio uključivao je kineske koautore. Situacija je postala toliko ozbiljna da je početkom 2024. jedan genetički časopis povukao 18 radova iz Kine u jednom potezu zbog etičkih problema povezanih s prikupljanjem DNK, dok su drugi izdavači morali zatvoriti cijele tematske brojeve preplavljene lažnom znanošću.

To je razdoblje stvorilo generaciju onoga što kritičari nazivaju „papirnatim generalima“ (zhishang tanbing) — istraživača s impresivnim h-indeksima i osvojenim grantovima, čiji se rad raspada čim napusti teorijsku razinu.

„Praktični doktorat“ izravni je protuudar vlade. To je signal da država više nije zainteresirana za financiranje „zombi-znanosti“, istraživanja koja postoje samo kako bi ih citirala druga istraživanja. Omogućavanjem studentima da diplomiraju s mostovnim stupom ili sustavom vakuumskog zavarivanja, Ministarstvo obrazovanja u biti oduzima financijski poticaj industriji „tvornica radova“. Nove regulative već kažnjavaju takve zlouporabe, no reforma doktorata ide korak dalje uklanjanjem samog motiva. Ako možeš izgraditi stroj, ne moraš kupiti rad.

Premošćivanje jaza

Takav potez ima smisla. Kina nastoji postići samodostatnost u poluvodičima i kvantnom računarstvu, ali visok h-indeks ne znači nužno i konkretan hardver.

Li Jiang, informacijski znanstvenik sa Sveučilišta u Nanjingu, ističe raskorak koji je mučio sektor. „Postoji velik jaz između teorijskog znanja koje uče iz knjiga i praktičnih sposobnosti koje naše društvo od njih treba“, rekao je Li za časopis Nature.

Novi model vrednovanja osmišljen je kako bi zatvorio taj jaz. Od rujna je najmanje 11 inženjera steklo doktorat ovim novim, potpuno praktičnim putem. Njihovi rezultati kreću se od Zhengovih mostovnih blokova do novog sustava za gašenje požara na velikim hidroavionima.

Još jedan pionir je Wei Lianfeng, istraživač iz Kineskog instituta za nuklearnu energiju. U rujnu je postao prvi student Tehnološkog instituta u Harbinu (HIT) koji je diplomirao u okviru ove sheme. Njegova „disertacija“ bio je razvoj postupaka vakuumskog laserskog zavarivanja i proizvodnja pripadajuće opreme.

Wei utjelovljuje „elitnog inženjera“ kakvog vlada želi stvoriti. Nije ostao u akademskom „bjelokosnom tornju“; tijekom desetljeća napredovao je od tehničara do tehničkog stručnjaka, a potom se vratio na studij kako bi riješio konkretne probleme s kojima se susreo u tvornici.

Tvrda tehnologija i geopolitika

Poticanje praktičnih doktorata izričito je povezano s nacionalnom sigurnošću. Program je usmjeren na „uska grla“, odnosno tehnološke točke ovisnosti o stranim uvozima.

Od 2022. Ministarstvo obrazovanja pokrenulo je pilot-programe u 18 ključnih područja, uključujući elektroniku, informacijske tehnologije i poluvodiče. To je vrhunac Nacionalnog programa za izvrsne inženjere.

Zong Yingying, izvršna prodekanica poslijediplomskog studija na HIT-u — jednom od sveučilišta poznatih kao „Sedam sinova nacionalne obrane“, specijaliziranih za vojna istraživanja — smatra da su stari modeli kočili inovacije. „Mnogi inženjerski problemi nisu prikladni za format disertacije ili jednostavno uopće nisu prikladni za objavu“, rekla je za China Science Daily, napominjući da za neka pitanja „rješenje leži isključivo u samoj tehnologiji“.

Razmjeri mobilizacije su golemi:
– U posljednje tri godine osnovano je 50 diplomskih koledža za inženjere.
– U program je upisano 20.000 studenata inženjerstva.
– Sudjeluje 60 sveučilišta i više od 100 poduzeća.

Samo je Sveučilište Tsinghua sklopilo partnerstva s 56 tvrtki, a njegov potpredsjednik Wu Huaqiang izjavio je da je 1.430 diplomskih studenata već osiguralo više od 100 patenata.

Dok je program osigurao obuku, zakon o akademskim stupnjevima iz 2024. dao je pravni okvir. Legalizirao je „praktični doktorat“, omogućivši dijelu od tih 20.000 studenata da umjesto pisane disertacije predaju industrijski rad — poput nove tehnike zavarivanja ili dizajna mikročipa.

Novi model poučavanja

Kako bi se osiguralo da te diplome ne postanu „laki prolaz“, sveučilišta su restrukturirala sustav mentorstva. Studente ne vodi jedan profesor, nego djeluju u sustavu dvostrukog mentorstva. Jedan mentor osigurava akademsku rigoroznost, dok drugi donosi konkretno industrijsko iskustvo.

„Mnogi profesori inženjerstva na kineskim sveučilištima cijeli su život bili akademici i nikada nisu radili u industriji. Zato je važno povezati ih sa stručnjacima iz prakse koji će sudjelovati u obrazovanju doktoranada“, objašnjava Li Jiang za Nature.

Prema Sun Yutau, stručnjaku za inovacijsku politiku sa Sveučilišta tehnologije u Dalianu, kandidati moraju dokazati da su njihovi prototipovi održivi u stvarnim uvjetima. To predstavlja jasan odmak od „industrijskih doktorata“ u Europi ili SAD-u, gdje studenti mogu surađivati s tvrtkama, ali se od njih i dalje uglavnom očekuje tradicionalna pisana disertacija koja doprinosi znanstvenoj literaturi.

Procjena nemjerljivog

Iako program odgovara na jasnu gospodarsku potrebu, otvara nove izazove za akademsku zajednicu. Procijeniti tehniku zavarivanja objektivno je teže nego ocijeniti disertaciju.

„Relativno je lako procijeniti je li disertacija dobra, ali je mnogo teže vrednovati proizvod iz stvarnog života, a kamoli odlučiti predstavlja li iskorak za čitavu industriju“, kaže Sun.

Postoji i rizik vezan uz kvalitetu mentora. Li upozorava: „Ako industrijski stručnjaci koje sveučilište angažira nisu dovoljno kvalitetni, to će utjecati na razinu doktorata.“

Za sada su brojke male u odnosu na golem opseg kineske akademske produkcije. Kina je 2024. promovirala više od 97.000 doktora znanosti; „praktični doktorati“ čine tek mali dio toga. Ipak, prva generacija pokazuje velik interes: 67 studenata iz pilot-programa prijavilo se za stjecanje diplome na temelju dizajna, projektnih prijedloga i studija slučaja.

Iako Sun smatra da se program vjerojatno neće proširiti na temeljne znanosti — gdje teorija i dalje ima primat — Guo vidi mogućnost širenja u hibridna područja. Budući praktični doktorati mogli bi se pojaviti u disciplinama poput naprednog dizajna medicinskih uređaja i inteligentne dijagnostike, gdje se granica između inženjerstva i znanosti briše.